Zašto se ljutimo?

 

Ljutnja je stanje koje pokreće, stanje kroz koje aktivno stvaramo i kreiramo. Pitanje je samo ŠTO to stvaramo i kreiramo. Važno je shvatiti da je uvijek, uvijek, uvijek stanje ljutnje povezano i prožeto osjećajem jače ili slabije mržnje. Prema sebi, prema nekoj osobi, situaciji, stanju. U ljutnji nađemo još više ljutnje i još više dokaza da nismo DOVOLJNO vrijedni ili pametni, da pravde nema dovoljno oko nas, da nas je sustav iznevjerio, da se moramo dokazivati da vrijedimo i da je borba jedino riješenje. I naravno-  da je svijet neprijateljsko mjesto.

Postoji jedna divna priča o mudracu koji je meditirao u čamcu na jezeru. U jednom trenutku drugi čamac je udario u njegov i izbacio ga iz meditacije. Odmah su se u njemu pojavile i misli- pa oni nisu normalni, kako se usuđuju tresti moj čamac i izbaciti me iz meditacije. I u njemu je narasla silna ljutnja na te ljude koji su ga omeli. Otvorio je oči i vidio prazan čamac kojeg  je dopuhao vjetar. I tada je shvatio da ljutnja nije vani. Ljutnja je u njemu. I nakon tog shvaćanja-svaki put kad ga je neka osoba iritirala, sjetio se- ljutnja je u meni a ta osoba je samo prazan čamac...

Ljutnja vrišti da je primjetimo. Da je prihvatimo. Kao dio sebe i svog ega. Jer to je i jedini način da je osvijestimo i da možemo promijeniti situaciju koja nas ljuti. Ljutnja je u stvari savršen alat za osvješćivanje i samospoznaju. S njom se možemo igrati tako da se odvojimo od nje. Da ju gledamo izvana. U početku ćemo ju osvijestiti tek nakon par dana (ili mjeseci ili čak godina) a kako ćete raditi na tome da je osvijestite - razdoblja između uranjanja u ljutnju i shvaćanja ljutnje će biti sve kraća i kraća. Dok naposlijetku ne uhvatite u samom početku onu misao koja se trudi da Vas baci u stanje ljutnje.

 Zamislite situaciju u kojoj se netko jako ljuti na Vas. Viče, maše rukama, govori Vam stvari koje bude u Vama osjećaj da MORATE dokazati da ste VI u pravu. Ne on.

Na primjer; dogovorite se naći se s prijateljicom na kavi a Vi OPET kasnite pola sata. Dočeka Vas ljuta i svašta Vam kaže. O izgubljenom vremenu, o nepoštivanju nje kao osobe, o Vama kako neodrasloj osobi kojoj ništa u životu nije važno. I u Vama se automatski bude misli- ma kako se usuđuje tako govoriti- pa ja sam jurila da stignem, ostavila sam kući muža i djecu samo da provedem vrijeme s njom, čekala u koloni gdje su bili radovi na cesti, vozila nepropisno i riskirala kaznu za prekršaj samo da što prije dođem...a ona NEZAHVALNICA meni tako govori. Odmah ste u stanju ljutnje. Spremni za obranu. Spremni za obranu svog uvjerenja da ste u pravu a ona u krivu. I sad ćete joj pokazati što ju ide!
A sada zamislite da ste Vi osoba koja sjedi i čeka pola sata prijateljicu koja kasni. Pola sata mislite o tome kako ona uvijek kasni, kako je neodrasla i neodgovorna, kako je Vi uvijek čekate i kako ona nema poštovanja prema Vama. Ona Vas ne cijeni dovoljno. I onda ona dođe i vi sve to izgovorite na glas a ona nezahvalnica, o kako je samo nezahvalna, se usuđuje braniti se. Nezahvalnica. Ne vidi kako se Vi žrtvujete za nju. Vi ste ovih par sati odvojili samo za nju a ona je krajnje nezahvalna!

Razumijete li? Nema tu- tko je u pravu a tko nije u pravu. Obje ste u pravu, svaka za sebe.Obje ste na ISTOJ vibraciji- na vibraciji ljutnje. Obje ste u borbi da se dokažete i da zahtijevate više poštovanja. Obje smatrate da Vas se ne cijeni dovoljno. Obje ste na istom mjestu premda se fizički to ne čini tako. Obje ste u ringu i borite se. Svojom voljom ste ušle u taj isti ring. I nije uopće problem u toj kavi. Vi ste donijeli sa sobom, na tu istu kavu, svoja uvjerenja koja inače imate kroz život- da Vas se ne cijeni dovoljno, da se morate dokazati, da ste žrtva života. 

A sada razmislite- da li želite biti na istoj vibraciji na kojoj je Vaš bivši suprug koji se i dalje trudi da Vam zagorča život svaki dan? Ili na vibraciji svoje majke koja jedina zna na koji način Vi morate živjeti svoj život? Ili na vibraciji svog kolege na poslu kojem nitko nije dovoljno dobar? Ili na vibraciji dežurne tračerice u Vašoj firmi koja svakog odmjerava i pronalazi mu mane? Ili na vibraciji bilo koga koji na neki način budi u Vama ljutnju? Vlada koja ne radi svoj posao? Administracija i službenici koji su bahati i ne žele reći sve informacije već Vas šalju sa šaltera na šalter? Dijete koja Vas ne sluša već uporno radi po svom?

Vjerujem da ne želite. Vjerujem da želite mir. I baš zato prihvatite svoju ljutnju. Ne na način da ćete ju potisnuti duboko u sebi i praviti se da je nema. Jer ona je tu. Šutit ćete jedno vrijeme ali s obzirom da je ljutnja pokretačka energija- što znači da ima veliku snagu- ona kad tad mora izaći iz Vas. Sigurno ste čuli za više situacija u kojima netko napravi strašan zločin a svi koji ga poznaju kažu- ali on je uvijek bio tako miran. Ne mogu vjerovati da je jedan tako miran čovijek u stanju napraviti tako veliko zlo. E pa taj miran čovijek nije prihvatio svoju ljutnju. Potiskivao ju je godinama do trenutka  u kojem je postao preslab da ju potiskuje. Jer je snaga ljutnje uzela maha.I samo eksplodirala.

Prihvaćanje ljutnje je zahvalnost na tom predivnom, glasnom putokazu kojeg je teško ignorirati. Koji mi neće dati mira sve dok nešto ne promijenim. Hvala mojoj ljutnji jer mi ona nešto govori. Govori mi da imam uvjerenje koje moram promijeniti ako želim osjećati mir i sreću. Govori mi da vjerujem da sam nemoćna. Da vjerujem da nisam dovoljno dobra, da nisam nešto zaslužila, da osjećam da nemam kontrolu. A onda se sjetim da jedino što mogu kotrolirati su moje misli. Ne situaciju. Samo moje misli. A kada postanem svjesna svojih misli- odgovori dolaze s lakoćom.

Mogu IZABRATI da li ću u nekoj situaciji vidjeti napad na sebe i moju vrijednost ili ću tu istu situaciju vidjeti kao iskustvo u kojem osoba koja mi nešto govori govori u ljutnji očito ima neke svoje izazove za riješiti. Jer ta osoba ne govori O MENI već O SEBI! Ta osoba govori da smatra da nije dovoljno vrijedna, da je svijet naprijateljski i da su svi potencijalni neprijatelji. I da se mora boriti da se dokaže
Da li želim uroniti u taj film? U to more neprijateljstva? O,ne. Ne želim. Biram SUOSJEĆATI s osobom u ljutnji. Shvaćam iz vlastitog iskustva koji osjećaji prožimaju osobu u ljutnji. Shvaćam da ta osoba nije ljuta na mene nego na svoja uvjerenja. Shvaćam da nečija ljutnja nema veze samnom. Ta osoba samo govori o načinu na koji prolazi njezin život. U borbi i u neprijateljstvu.
Prihvaćam svoju ljutnju sa zahvalnošću jer taj putokaz mi je toliko puta u životu pomogao da postanem svjesna svojih uvjerenja koja mi ne služe. Da postanem svjesna da ne mogu kotrolirati nikoga. Osim sebe kroz svoje misli.

Biram ne osjećati se PONIŽENO jer mi netko kasni na kavu. Biram tih pola sata provesti diveći se svijetu oko sebe. Ili razgovarati putem mobitela sa nekim tko mi je drag. Biram reći prijateljici koja mi stalno kasni na kavu HVALA na ljutnji koju je probudila u meni. Jer sada znam i svjesna sam da je imam. Jer ne može nitko, ali baš nitko potaknuti u nama ljutnju koju mi ne nosimo u sebi. Biram idući put nakon 15 minuta čekanja otići i raditi nešto što me više veseli od čekanja, bez osude prema prijateljici. Jer njezino kašnjenje nema veze samnom. A znam da me je Svemir ili Bog ili kako god želite nazvati energiju koja nas pokreće - doveo na tu kavu s razlogom. Koji ja u tom trenutku možda i ne vidim ali ZNAM da sam tu s razlogom.

I opet- najlakši način za osvjestiti misli koji nas vode u ljutnju- meditacija. 10 minuta dnevno. 10 minuta bez kuhanja, pranja, razgovora. 10 minuta u kojima ću u miru slušati koje mi to misli dolaze. I samo ću ih postati svjesna. Barem u početku. I pustit ću ih da dolaze i dolaze. Ne moram ih čak niti kontrolirati- samo ću ih postati svjesna. Mislit ću o mislima koje mi dolaze. I u situaciji koja mi se događa u životu- bit ću sposobna čuti svoje misli koje mi dolaze. I automatski ne moram više reagirati na nečiju ljutnju ili provokaciju ili kašnjenje ili bilo što. Jer napokon vidim širu sliku.