Nije dobro sve što je dobro i nije loše sve što je loše

Sigurna sam da ste puno puta čuli da nije dobro sve što je dobro i nije loše sve što je loše. Ili- u svakom zlu malo dobrog a u svaku dobru malo zla.Što to znači za nas, za naš život, za naše rješavanje problema, za našu sreću.

Što uopće shvaćamo kao nešto dobro ili loše? Vidimo neku situaciju i etiketiramo ju. Dajemo joj deklaraciju. Isto kao što stavljamo deklaracije na svaki ali doslovno svaki proizvod koji možemo naći po trgovinama, tako isto stavljamo deklaraciju na situaciju koju proživljavamo ili gledamo sa strane ili samo čujemo za nju. To radimo automatski jer smo tako naučili.

Uzmimo za primjer sljedeću situaciju:
Plaćamo mjesečne račune.
I sad automatski etiketiramo situaciju kao nešto loše. Dajemo novac koji ne želimo dati, i to nekome kome ne želimo, samo zato što nas netko ili nešto na to tjera. I sad nećemo imati dosta za nešto što želimo. Pa smo ljuti na gospođu na šalteru pošte ili banke jer moramo i još i red čekati da bismo joj dali novac koji ne želimo dati. Koja nepravda! Koja loša situacija. Koja negativa!
A tu istu situaciju možemo vidjeti i pozitivno. Samo ako si ne sužavamo svijest sa etiketiranjem. Ako već stojimo u banci u redu za plaćanje- to znači da imamo novac za platiti račune. Koje veselje! Ako smo platili račune znači da ćemo imati i struju i sve kućanske aparate koji koriste struju ćemo moći i upotrebljavati. I svjetlo će nam obasjavati dom. I TV ćemo moći gledati. I imat ćemo internet i telefon. Koje veselje! A od tih istih novaca će oni radnici u elektrani dobiti svoju plaću. I donijet će ju kući i njihova obitelj će imati dovoljno hrane za taj mjesec. I njihova djeca će imati dovoljno novaca za školski izlet taj mjesec.Nije li to divno?
Pa da li je onda plaćanje računa zaista nešto loše?

Stvar je u tome da etiketiranjem situacije kao loše - stavljamo FOKUS na loše - i sve što mislimo jednostavno mora biti u skladu s tim fokusom.

Postoji jedna divna priča o kineskom seljaku koji je imao dva konja.
Jednog dana je jedan od njegovih konja pobjegao u šumu. Tu večer su svi iz sela došli do njega i govorili mu :"A jadan ti. Pa to je zaista užasno!" A on je samo rekao:"Možda".
Drugi dan se je taj isti konj vratio i doveo sa sobom osam predivnih divljih konja. Tu večer su svi iz sela došli do njega i govorili mu :"A sretniče jedan. Kako je to divno!" A seljak je samo rekao:"Možda".
Treći dan je seljakov sin išao ukrotiti jednog od onih osam divljih konja. Konj se propeo i seljakov sin je pao i slomio nogu.  Tu večer su svi iz sela došli do njega i govorili mu :"A jadan ti. Pa to je zaista užasno!"  A seljak je samo rekao:"Možda".
Četvrti dan je car proglasio rat i vojska je došla u selo i odvela sve mladiće sa sobom u rat. Sve osim seljakovog sina koji je imao slomljenu nogu. Tu večer su svi iz sela došli do njega i govorili mu :"A sretniče jedan. Kako je to divno!" A seljak je samo rekao:"Možda".

Razumijete li? Taj kineski seljak nije etiketirao situaciju. Situacija nije niti dobra niti loša. Ona jednostavno je. Dobrom ili lošom je naprave naše misli. Mi u trenutku neke situacije ne vidimo širu sliku. Vidimo samo ono što nam je pred očima. A to što je pred našim očima dalje filtriramo kroz naša uvjerenja. Što bi u konačnici značilo da život nije ono što se događa. Život je ono što mi mislimo i osjećamo dok se nešto događa.