O vezama, braku i mraku :-)

Izgleda da ovaj blog ide u nekom, meni potpuno nepredviđenom smijeru. Ali s obzirom da vjerujem u mudro vodstvo one unutarnje energije- slušam i vozim čamcem NIZ rijeku, UZ rijeku sam se davnih dana naveslala...
Neki od Vas su htjeli čuti zašto je neka veza- bračna ili vanbračna, svejedno- monotona i teška. Imaš osjećaj da si zaglavio u nekoj situaciji i da izlaza nema...Iste situacije se ponavljaju iz dana u dan, guše te i više nemaš osjećaj sreće i ispunjenosti kao što si imao u samim počecima, kad je zaljubljenost bila na vrhuncu, i kad si vidio da možda nešto i ne štima- ali te nije bilo briga- hormoni su bili jači!
Hormoni su se u međuvremenu stabilizirali- i što sad? Sad si zaglavljen u raljama strašnog lava zvanog "partner" i polako i sigurno odustaješ od svog života, od svoje sreće, od svoje samostalnosti... Kako ti možeš biti sretan/ sretna kad je tvoj partner nervozan? Kako ti možeš biti sretan kad svakim svojim udahom gušiš riječi koje želiš reći ali ZNAŠ da se to tvom partneru neće svidjeti i sigurno će ti prigovarati i rugati se i ljutiti se i još svašta nešto što je tebi teško...
Pa onda za mir u kući šutiš i ne govoriš i pokunjiš se još više. Ili se stalno svađaš i dokazuješ a kako god okreneš- potpuno si i duboko nezadovoljan.
I da, kako ti možeš biti sretan/sretna kad su sve stvari na krivom mjestu, kad se vama ide van a njemu ne, kad se vama ostaje doma a njemu se ide van, kad on voli meso a vi ste vegetarijanac. Svakim danom je sve teže i teže.
Evo Vam jedna rečenica za razmisliti- Taj vaš partner/ partnerica je onaj pravi! Ne onaj savršeni- već onaj pravi! On je Vaše ogledalo. On čeprka i kopa po Vašim uvjerenjima i strahovima i to boli i boli i boli- sve dok ih ne osvijestite! Nije li to divno??? Kad shvatite da trebate osvijestiti i promijeniti svoja UVJERENJA- onda ćete i svoju vezu ali i svaki drugi odnos gledati kao učenje. Pa kad on nešto kaže a Vas to duboko zaboli i povrijedi nećete se pitati zašto je on to meni rekao, već zašto ja reagiram na to što mi je rekao!!! Što je to u meni što reagira ne neke riječi? On meni kaže da ja ništa ne znam napraviti kako treba i ja se osjećam povrijeđeno.
 Zamislite sada da imate na sebi neku Vama divnu crvenu jaknu i osjećate se u njoj predivno. Sretnete nekog poznanika koji Vam u tom trenutku kaže- Kako ti je užasna i ružna ta žuta jakna!
Kako ćete reagirati? Baš nikako. U tom trenutku Vi ZNATE da to što on govori nema veze s Vama već s njim! Pa Vi na sebi nosite crvenu jaknu! Kako se onda možete ljutiti na njega ili osjećati neraspoloženo? Ne možete- samo Vam možda cijela situacija bude smiješna!
Pa vratimo se onda na pitanje odnosa- vi ZNATE da ste vrijedni i partner Vam kaže da niste vrijedni. To Vam može biti smiješno ili se u tom trenutku pitate koji njega strahovi muče? Ne shvaćate to osobno- to nema veze s Vama već s njim.
ALI- ako duboko u sebi nosimo osjećaj manje vrijednosti, ako smo negdje putem izgubili pojam o vlastitoj vrijednosti- takva rečenica nas zaista može duboko povrijediti. Tada se trudimo dokazati svoju vrijednost na potpuno teške načine- pravdom (ja sam u pravu a ti nisi) i kritiziranjem (ti si meni ovo i ono rekao ili rekla) ili šutnjom i povlačenjem. A sve što trebamo je spoznaja vlastite vrijednosti. Podsjetit ću Vas na jedan od prethodnih postova u kojem kažem da u prirodi nema otpada- a mi smo dio prirode! Mi smo tu jer smo vrijedni! Samim svojim bivanjem- na moramo se nikome i nikada dokazivati! Samo moramo ZNATI vlastitu vrijednost!
Razgovarala sam sa jednom poznanicom koja mi je rekla:"Dobro, ali moj muž je agresivan i viče na mene- on se sigurno ne osjeća manje vrijedan, on je pun sebe." Pa- razmislite malo o tome. Što u stvari radimo kad vičemo i kad smo agresivni i kad nekoga ismijavamo i kad smatramo da je jedini način na koji ćemo se dokazati - vikanje i kontroliranje i ismijavanje? Definitivno NISMO u skladu sa svojom dušom, sa svojom biti. Već smatramo da smo NEMOĆNI pa kroz agresiju to i pokazujemo. Vičemo od nemoći. Da li mislite da taj čovjek zna svoju vrijednost? Ne- on je samo pokušava dokazati- sebi i svima oko sebe. Pokušavamo kotrolirati partnera sa svojom agresijom jer mislimo da je to jedini način da ga zadržimo i promijenimo jer, jedino ako se moj partner promijeni ja mogu biti sretan. Ozbiljno? Kako bi bilo divno da svi oko nas misle i rade onako kako mi želimo a mi sa strane samo gledamo i uživamo....ali to baš i nije tako. Svatko od nas gleda situacije i život iz drugačije percepcije. Svako od nas nosi drugačija uvjerenja i strahove i kroz njih filtrira neku situaciju pa sukladno svojim strahovima i reagira. Kad osvijestimo naša uvjerenja- prestajemo reagirati. Prestajemo reagirati i samo odgovaramo na situaciju.
Spomenula sam prije da imamo PRAVOG partnera a ne SAVRŠENOG. Zašto? Zato što- da imamo savršenog partnera- mi bi sa svojim strahovima i uvjerenjima od njega napravili PRAVOG partnera a on bi vjerojatno nekome drugome zaista bio savršen partner. Dokle god ne promijenimo uvjerenja koja nam otežavaju život- privlačit ćemo čak i iz najboljih ljudi ono što MI osjećamo. Ako osjećamo da nismo vrijedni- iskusit ćemo brdo takvih situacija. Ako osjećamo da smo vrijedni- iskusit ćemo isto tako brdo takvih situacija. Ako osjećamo da ovisimo o partneru- iskusit ćemo brdo takvih situacija. Ako osjećamo da se moramo dokazivati i biti u pravu- iskusit ćemo brdo takvih situacija. Ako osjećamo da smo vrijedni i da su SVI oko nas jednako vrijedni bez obzira što misle i rade drugačije od nas- život postaje pjesma! Zato gledajmo na partnere i na sve ljude oko sebe kao na vrijedna ljudska bića, koja proživljavaju svoj život kroz njihov filter uvjerenja i strahova i shvatimo da naša sreća ne ovisi o njima. Naša sreća ovisi samo i isključivo o nama samima. To ne znači da ćemo ostaviti partnera ako nam je naporan. Niti da ga nećemo ostaviti ako nam je naporan. To znači shvaćanje da moja sreća nema veze s mojim  partnerom. Rado ću je podijeliti s njim ali ona ne ovisi o njemu. Već samo i isključivo o meni. A onaj trenutak kada spoznam vlastitu vrijednost- više se nemam potrebu dokazivati. Niti pravdati. Niti njega ili sebe kritizirati. Niti dozvoljavati da me netko maltretira. Niti imati potrebu da ja nekoga maltretiram. Jednostavno živjeti sa unutarnjim mirom. I sa tim svojim unutarnjim mirom riješavati odnos u kojem jesam. Ili ga prekinuti ako osjećam da je potrebno.