Jednostavno pravilo života

 

 

Energija koju dajem iz sebe prema svijetu - uvećana mi se vraća.

Ako dajem tračanje, ljubomoru, zlobu, pametovanje, kontrolu, osuđivanje...- što mi se vraća natrag?
Ako dajem ljubav, razumijevanje, sreću, poticaj, prepoznavanje dobroga, razumijevanje...-što mi se vraća?
Ali što to sve znači kroz život? Kako mi to može pomoći? Pa nitko za sebe neće reći da je zloban ili da trača ili da je ljubomoran ili da je ili bilo što od onog što smatramo ružnim. Što to onda znači kroz život?
Znači shvaćanje da nije važno što ćemo mi reći o sebi ili drugima već ono što osjećamo.
Ako nas vodi strah kroz život- strah i privlačimo. Ako nas vodi ljubav i razumijevanje- to i privlačimo.

Sjećam se života kad još nisam počela razmišljati o široj slici, o umnom i energetskom putovanju. Svaki posao mi je u početku bio super, pa je nastao period teškoće, tračanja, muke dok na kraju nisam otišla dalje.Svi odnosi su mi bili puni kaosa i boli. Život me je gazio. Nisam imala novaca niti sreće niti sigurnost. Ali sam zato imala obilje drame. Nisu uopće važni detalji- u ovom trenutku pišem o tom dijelu života, ali ga više ne proživljavam. Nema više drame niti vezanosti.  Pišem o tome isključivo u nadi da će te riječi nekome pomoći.

Svaki put kad bih promijenila posao ili prijatelje i imala bilo kakve odnose s obitelji- uvijek se završavalo na isti način. Ponavljali su se isti obrasci- s drugim ljudima i poslovima ali potpuno iste situacije koje su uvijek su bile pune svađe, osuđivanja, natezanja i dokazivanja tko je u pravu. Energetski obrazac je bio identičan!

Ali ni tu još nisam shvaćala gdje je izvor. Još uvijek mi je bila kriva država koja je neorganizirana, roditelji, prijatelji, šefovi, susjedi... UVIJEK sam uspijevala naći krivca i razloge.
Našla bih se na kavi sa prijateljicama i uvijek bih pričala o tome kako mi je teško! Užasno mi je teško. Jedva preživljavam. Netko me tlači, netko me osuđuje, netko me maltretira, ne zarađujem dovoljno, ja uvijek kasnim, meni je najteže.....

I tada shvatim- Gdje god da odem, gdje god da pobjegnem- sebe nosim sa sobom.

A što je to što imam u sebi? Teškoće, problemi, vezanost, preveliko preuzimanje odgovornosti koje ima krajnji cilj- iscrpljenost.
Da li to želim? Ne. Što želim? Mir. Kako mogu imati mir? Tako da ga dajem i sebi i drugima!
Da jednostavno zvuči- ali ako u kući imaš svekrvu koja te maltretira ili bračnog partnera koji te ne cijeni ili šefa na poslu koji te muči- kako dati mir?  Oni te svi napadaju. Pa moraš se braniti.

E tu dolazimo do one istinske promjene. U početku, priznajem, zahtjeva malo truda.Jer navike nas vraćaju u iste obrasce. U početku to izgleda kao auto koji pada u provaliju. Ne možeš ga zaustaviti- već je u slobodnom padu.
Ali danas je novi dan. Novi početak. Auto je još na cesti. U punoj brzini, ali kočnica radi. Stigneš usporiti pa možda i zaustaviti prije provalije.
Danas pogledajte situacije u kojima dokazujete svoju vrijednost. To nije nešto o čemu razmišljamo. To nam je "NORMALNO " pa će vjerojatno zahtijevati vremena da ih prepoznate.

Sjećam se jedne kolegice s posla, sva je bila sitna, slagala je neku robu s kolegom koji je bio dosta spor, a njoj se jako žurilo pa mu je rekla- sad ćeš vidjeti kako se to radi- i onako sitna je sama podignula cijelu paletu robe. Vidjelo se da se muči i da joj je teško ali nije odustajala. Rukama je pomicala cijelu paletu. Da li to ima smisla? Njoj ima. Itekako. Ona je dokazivala da vrijedi. Ali onda je otišla kući i shvatila da se isto tako dokazuje i u svojem domu da vrijedi. Samo ona kuha. Samo ona pere. Samo ona čisti po kući. Samo ona brine o djetetu. Samo ona ide na informacije.I osjeća se iscrpljeno i umorno ali istovremeno i vrijedno jer netko "ovisi" o njoj.
Da li ima mir? Da li je sretna? Da li bi bila sretna da ima puno novaca a isti odnos prema sebi?

Možemo i u drugu krajnost- netko tko sebe jako "voli". Toliko se voli da si kupuje najbolju odjeću, prvi bira hranu koja je na stolu, zna da je najpametniji pa se često i ruga svima oko sebe, voli pričati o sebi i hvaliti se svojim postignućima a istovremeno priča o onima koji nisu uspješni kao on. Cijela obitelj je podređena njegovom (ili njezinom) egu.
Da li je takav čovjek sretan? Ima li svoj mir? Pa i ne baš- ljudi misle da su egocentrici puni sebe- a ja bih prije rekla da su puni straha da će sav taj privid nestati. I taj auto je u slobodnom padu....

Ali i to je sve samo ono što smo si već privukli u život. Da nije tako crno shvatite tek kad ste spremni prihvatiti promjene. A u samom početku promjene nisu vezane za vanjski svijet. Već samo za ono što osjećamo.
Promjena načina na koji doživljavamo svijet, načina na koji ćemo vidjeti baš svaku situaciju u životu- je ta temeljna promjena. Uopće ne treba znati puno teorije- jer sve u ovom svemiru je u suštini jednostavno. Naše misli kompliciraju.  
Kad prihvatimo jednostavnost života možemo svima ali baš svima reći- u pravu si! I istovremeno ZNATI da smo i mi u pravu. Dozvoliti da netko ima drugačije mišljenje pa čak i o nama. Možda nas netko ne voli ili im idemo na živce- a mi smo u stanju reći - u pravu si. I imati i dalje svoj mir. Kad znamo svoju vrijednost nije nam više važno da li netko misli nešto loše o nama. Niti da li netko misli nešto lijepo o nama.  Jer sada znamo tko smo. Svjesni smo iz kojih svojih strahova nam netko nešto priča. Stoga se ne vežemo za tuđa mišljenja. E to je sloboda! 

Zašto "raditi na sebi"?

 Stavila sam navodnike na izraz "rad na sebi" jer to podrazumijeva da s nama nešto nije u redu. Da treba nešto popraviti. A to je tako daleko od istine. Jer nije stvar u popravljanju već u uklanjanju viška koji smo si nagomilali kroz život. 

Svi vi koji ste započeli proces osvještavanja ili bolje rečeno- svi koji ste počeli svjesnije živjeti znate da treba "popraviti" ovaj ili onaj dio života. Dijelove života za koje smo svjesni da nam ne idu najbolje. Obično se to svede na dvije glavne teme- financije i/ili odnosi.

U prijevodu- mislimo da bismo bili sretni pod uvjetom da imamo puno novaca ili pod uvjetom da se netko drugi promjeni ili da se mi osobno dokažemo nekome da smo sjajni.

Sigurno znate neku osobu koja Vas sa lakoćom izbaci iz takta. Naporna je, dosadna, kritizira Vas, viče na Vas, ogovara Vas, ne sluša Vas a Vi joj govorite, za njezino dobro, sve savjete da ona bude sretna a samim time i Vi. Gledate tu osobu, sasvim svejedno da li je to suprug ili supruga, roditelj, dijete, kolega, rođak, prijatelj. Gledate ju, usmjerili ste fokus na nju  i ona Vas izbacuje iz takta opet i opet i opet i opet.
U stvari joj govorite- promijeni se više! Sad, odmah se promijeni jer to je jedini način da ja budem sretna! Onaj tren kad se ti promijeniš- sve će biti super i ja ću napokon biti sretna.
Da li razumijete? Dajemo svoj život, svoju sreću, svoje veselje i svoju slobodu u nečije ruke i onda se ljutimo što smo zarobljeni u nezadovoljstvu tuđih odluka i razmišljanja i riječi. Da, oni svi definitivno žive svoju istinu i oni su za sebe potpuno u pravu. Da li to znači da i mi moramo uplivati u dramu?  Kad spasioc spašava život utopljenika mora znati način na koji ga može izvući iz vode jer ga utopljenik nagonski vuče ispod površine. Ne zato što želi da se i spasioc utopi već zato što je nesvjestan i u strahu. Kad to shvatimo bit će nam jasno da jedina osoba koju moramo osvijestiti smo mi sami. A zatim možemo pomoći i drugima. Kad nismo vezani za kontrolu i kad nam je vjera veća od strahova.

Sve sto nas muči uvijek ima samo jedan jedini izvor. Uvijek to znači da nismo povezani sa svojom dušom.

 Nagomilali smo  uvjerenja koja nam služe (ili bolje reći- ne služe) da nas drže razdvojene od nas samih. Vežu nas za sliku uma kako nas drugi vide. Žudimo da nas drugi vide u najboljem svjetlu. A toga često nismo niti svjesni. Ili odemo u drugu krajnost i kažemo da nas nije briga a istovremeno živimo u agoniji ljutnje jer- briga nas je, itekako. Da nas nije briga- bili bismo u miru a ne u ljutnji.
A upravo ta silna uvjerenja su razlog zašto kažem da ne treba nista na nama popravljati- samo otpustiti ono što smo si stavili da nosimo na sebi kao tešku vreću krumpira i uporno ju nosimo sa sobom.
Svaki put kad maknemo neko uvjerenje-lakši smo. Nismo niti popravljeni niti bolji. Jednostavno ulazimo u ono što se zove lakoća postojanja.

Da li ste se ikada pitali tko je to "JA"?
Tko ili što je svijest?
Na sve strane su nam dostupne informacije za osvještavanje. Puno ljudi priča o svijesti. Ali što je svijest?  I što to treba osvijestiti?
Da li se ikada pitate tko je taj koji misli u našim glavma?
Tko je taj koji je povrijeđen?
Tko je taj koji nema vremena?
Tko je taj koji misli da zna?
Tko je taj koji je ljut?
Tko je taj kojem sve ide dobro?
Tko je taj kojem je nešto dosadno?
Um. Pa opet um. I opet um.

  Onaj trenutak kad usmjerimo pažnju na nešto- um radi. Um je usmjerio pažnju.
Ali gdje je tu svijest?

Sigurna sam da ste puno puta čuli i čitali o onoj divnoj metodi- ja jesam.
Ali iz vlastitog iskustva mogu reći da onaj tren kad mislim da ja jesam- mislim. Um radi. Traži rješenje. Bez obzira da li dovršim ili ne dovrsim rečenicu. Ja jesam Manuela. Ili samo ja jesam. Ovdje. Sada. Um traži sliku koju će povezati sa rečenicom.
I onda u jednoj meditaciji shvatim- svijest je puno puno više od riječi i od slika. Svijest je nemoguće ugurati u okvire uma. Um je shvatio da ne može na taj nacin pojmiti svijest.
Pa kako se onda osvijestiti?
Osjećajem.
U trenucima buđenja je to najlakše.
U trenu buđenja um još nije počeo raditi. Njemu treba vremena da pokrene svoj program. Taj trenutak PRIJE podizanja programa- to je trenutak svijesti. TO je trenutak kad možemo puno lakše osjetiti svijet. Sebe. Ono istinsko- ja jesam. Probajte taj trenutak produžiti i poigrati se sa njim.

Probajte prvo misliti na - ja jesam ovdje. Um odmah šalje slike nas kako sjedimo ili ležimo ili stojimo ili što god već radili u tom trenutku.
Zatim nemojte dodavati riječ - ovdje. Samo mislite na- ja jesam. Tu je um već zbunjen i traži rješenje što to mi jesmo. To je prirodno. Nemojte se oko toga uopće puno zadržavati.
Zatim si recite samo - ja. Ja. Um će automatski krenuti nuditi odgovore za to JA. Dat će nam ime, slike gdje se nalazimo, kako izgledamo...
Ni za to se nemojte previše vezati. I to je normalno.
A za kraj obratite pažnju- zastanite PRIJE nego pomislite to JA. Taj tren um još ne radi pa ga možemo naučiti (bolje reći podsjetiti) da ostane miran. Taj trenutak bez riječi i misli- to je doživljaj svijesti.
To je ono što jesmo. Ne postoje riječi za opisati neopisivo- jer to je doživljaj lakoće i mira i znanja i sigurnosti i vjere istovremeno.

Kako je lako reći NE

Imala sam osobu u svom životu koja je uvijek bila puna planova koji su podrazumijevali moju akciju. U početku me je to zabavljalo, ali nakon nekog vremena mi je to postalo obaveza i na kraju me je počelo duboko iscrpljivati. Pokušala sam joj dati do znanja da mi se ne da recimo - otići do grada. Ali nije prošlo. Moji izgovori su samo još više tu istu osobu prizivali u moj život i ispunjavale ju novim idejama.
Zatim sam shvatila da je način na koji je se mogu riješiti- da ne budem dobro. Na primjer- imam virozu pa me pusti na miru. Sjećam se da sam u to vrijeme imala sve češće viroze. Ili- boli me glava pa ne mogu biti dio njezinih planova. Pa me je često boljela glava.
U konačnici sam otkrila da mi vrijeme prolazi u očekivanju viroza i glavobolja i nesvjesnom bježanju od obaveza koje ne želim.
I da sam duboko nesretna. I ljuta na tu osobu.
Tada mi je moja divna prijateljica Dea Kralj rekla da se nikada, nikada, nikada ne ljutimo na drugu osobu. Uvijek smo ljuti na sebe. Uvijek.
Kako volim samoanalizu krenula sam u istraživanje svojih osjećaja.
Što u stvari osjećam kad me ta osoba nazove?
Da li joj se pokušavam svidjeti?
Da li se želim predstaviti kao netko tko ja nisam?
Zašto ne mogu reći NE- ne želim biti dio tog plana?
Zašto tražim izgovore i razloge za nešto što ne želim?
I naravno da se sve svodilo na isto.

 Pokušavam se svidjeti svima. Pokušavam pomoći svima. Pokušavam biti ljubazna  i preuzimam na sebe odgovornost kako se netko drugi osjeća. Pokušavam razveseliti druge bez obzira na sebe. U cijeloj priči ja sama nisam bila važna.

Zašto uopće moram imati izgovor da nešto ne želim?

Ako zaista želim biti ljubazna da li to podrazumijeva moju nesretnost?

Da li zaista želimo imati u životu osobe koje se ljute na nas ako im kažemo NE?
Čega nas je strah? Odbijanja? Ili da će misliti i pričati o nama da nismo dovoljno dobri?
Prvi put kad sam joj rekla NE bez izgovora zašto- osjećala sam se oslobođeno. Rekla sam joj NE  i odjednom postala sama sebi važna.

 Ali osjećaj u meni i dalje nije bio mir. I dalje je bilo tu puno ljutnje. Zašto?

Zato jer mislimo da smo pokrenuli lavinu negative koja će nam se srušiti na glavu. Jer smo odbili osobu koja puno priča i koja će svima reći da nismo dobri i da smo glupi i sebični i da će se naravno-svi prestati družiti sa nama- svi će nas izbjegavati i svi će nam se smijati ili ogovarati. Ozbiljno?
Pa to je običan "ego-govor" kako ga ja volim zvati. Od jednog NE- dođemo do toga da se cijeli svijet okreće protiv nas.

A da se zaista i ostvari takav ishod- što smo zaista, istinski izgubili?  Baš ništa. Ljude koji ionako nisu niti zaslužili biti dio našeg života. Ljude koji nam neće pomoći u našem rastu. Ljude koji nas ionako vide samo onako kako oni žele. Ne onakve kakvi mi jesmo.

Da li zaista želim takve osobe u životu? Ne.

Ali ta promjena kreće od nas. Ako smo u stanju  prihvatiti sebe sa svim svojim "manama" i vrlinama- možemo i sve druge.
S ljubavlju prihvaćam sve oko sebe i razumijem načine kako ljudi reagiraju ili djeluju.
I s ljubavlju kažem NE. Svemu što u tom trenutku istinski ne želim. I ne trebam razlog niti izgovor. Dovoljno je da ne želim.
Probajte se igrati sa tom divnom riječi. NE.
Ne želim ići u grad.
Ne želim napraviti tvoj posao.
Ne želim provesti dan onako kako ga ti isplaniraš.

Shvatit ćete u konačnici da ste važni. Da se ne morate dokazivati. Da možete biti ljubazni na milijun drugih načina.

Da ta riječ "NE" - ne znači da ste drugu osobu ponizili već da ste sebe počeli cijeniti.

Tri pitanja za idealan dan

Kako bi izgledao Vaš idealan dan? Dan koji je jednostavno fantastičan. Za koji možete reći da želite da tako izgleda cijeli Vaš život.

Danas shvatite da mi sami kreiramo svoj dan i svoju realnost. Danas shvatite da svaki događaj koji bi vidjeli kao negativan ne mora uopće biti dio Vašeg života. Mi ga odlučimo gledati kao teškog. Ali on to zaista ne mora biti.

Nitko, ali baš nitko ne može odlučiti da Vi danas nećete imati predivan dan. Baš nitko. Osim nas samih. Mi smo ti koji odlučuju.

Znam da se odmah uplete realnost koju vidite- ali danas budite veći od svojih izgovora.

Danas budite glavni u svom životu. Danas odlučite da promjena budete baš Vi- ne posao, ne kolege, ne partner, ne rodbina, ne prijatelji- baš Vi. Jer Vi ste glavni u svojem životu. Vi ste i pisac i redatelj i urednik i snimatelj i glumac. A taj film nikako ne mora biti melodrama niti crna komedija. Jer Vi imate moć.

Pitajte se tri jednostavna pitanja i ta pitanja nek Vas prate kroz život;
1. Koliko mogu rasti?
2. Što mogu dati?
3. Čemu se mogu veseliti?

To su tri pitanja s kojima želite živjeti. Zato jer svi želimo rasti i napredovati, svi se želimo izraziti. Svi želimo osjetiti radost i punoću života . Želimo imati osmijeh na licu. I biti važni. A jeste važni. Važni ste svemiru, Bogu i svima oko Vas. Čak i ako to ne primjećujete. Čak i ako se ne volite. Čak i ako ne radite "važan" posao. Čak i ako mislite da ste najgora, najdosadnija, najnesretnija osoba na svijetu- važni ste kreaciji. I odigrat ćete svoju ulogu svjesno ili nesvjesno.

Ne morate više nikada biti žrtva svoje prošlosti. Ne morate sa sobom nositi teške stvari koje su se dogodile i iznova ih proživljavati. Ne morate! Samo prestante nositi taj teret sa sobom. Taj dio života je ionako gotov. Završen. On nije gospodar Vašeg života. Vi ste. Baš Vi.

Danas odlučite da niste žrtva ničega što je netko ikada rekao o Vama.
Danas odlučite da niste žrtva ničega što ste ikada rekli sami za sebe.

Danas, samo danas pogledajte svijet sa očima djeteta. Samo danas. Danas shvatite da je počeo novi početak onog trenutka kad ste se probudili. I da sve možete promijenti. Sve. 

Danas odlučite sebi govoriti velike stvari. Govorite si o obilju, o ljubavi, o zdravlju, govorite si da možete i da su Vam sve zvijezde naklonjene. Jer jesu. Ovaj svemir želi da upravo Vi budete sretni. Ne bira on miljenike tamo negdje daleko od Vas. Vi ste mu miljenik. Baš Vi.