Buđenje II

Znači shvatili smo da sami upravljamo svojim životom. Hrabro smo se naoružali veselim i pozitivnim mislima i afirmacijama i ponavljamo si:" Ovo je super, ono je super..." Možda ste čak i kupili knjigu pozitivnih afirmacija, prepisali one najbolje, zalijepili u svaki kutak kuće da ne zaboravite. Nakon toga hrabro odlazite na posao jer, sve je super pa ćemo preživjeti još jedan dan na do jučer stresnom a dans super poslu. A kad tamo- dočeka vas ljutiti kolega jer fali novac u blagajni, kolegica je bijesna jer ne može pronaći onaj važan dokument koji ste Vi zadnji držali u ruci. Kupac je poslao mail pritužbe na Vas i Vaše ponašanje prema njemu. Vi se, doduše, tog kupca niti ne sjećate, ali nema veze, jer sve je super. Sve je super, sve je super....
 Tu dolazimo do onog bitnog djela ili,možemo reći, negativnog djela pozitivnih afirmacija. Ponavljaš ono u što ne vjeruješ. Tvoja UVJERENJA prema onome što govoriš su u potpunoj suprotnosti. Godinama smo živjeli pod pritiskom nekog uvjerenja a da ga nismo bili niti svjesni.Duboko u sebi ne vjeruješ da je sve super, ne vjeruješ da je onaj bezobrazni kupac super, ali vjeruješ da je onaj novac iz blagajne nestao vjerojatno tvojom krivnjom.A i onaj dokument je sigurno dobio noge tvojom nepažnjom. Nema veze što to čak niti nije u opisu tvog radnog mjesta - krivnja je sigurno tvoja. I evo ga- kaos života je tu. Dokazao se još jednom punim plućima.
  Vesela novost glasi; onog trenutka kad osvjestiš svoja UVJERENJA o nekome ili nečemu- zaustavljaš taj tijek katastrofe.
  Ljudi vole reći;"Vjerovat ću kad vidim!"
  Ali bit života je posve drugačija:"Vjeruj pa ćeš i vidjeti!"
Ako to uzmemo kao jedan od temelja života sve postaje puno lakše. Ali....kako da vjerujem kad to ne vidim? Kad toga nema? Kad moja iskustva pokazuju samo suprotnost?
  A pravo pitanje glasi;"Koja uvjerenja su nas dovela do ovog trenutka? Koja uvjerenja su nam služila da bismo se kretali kroz život?" I ono jako važno- svako uvjerenje koje smo imali bilo je dobro za nas i za naše iskustvo. Radili smo najbolje što smo znali u svakom trenutku.A kako rastemo tako možemo mijenjati i uvjerenja.
  Što je uopće UVJERENJE? Uvjerenje je misao koju smo dovoljno puta ponovili da za nas predstavlja stavrnost. Na primjer; bogati ljudi su sigurno loši...ili; da sam se rodio u nekoj drugoj obitelji danas bi bio uspješan čovjek...ili; ljudi oko mene su naporni i traže previše od mene...ili, jedno od najtežih; ja nisam dovoljno vrijedan..
  Znači, kad se misli odnosno afirmacija i uvjerenje slažu jedno s drugim- kreiramo čuda! Život postaje igra i nismo više žrtve. A kad se afirmacija i uvjerenje ne slažu- OPET kreiramo čuda, samo ovaj put ta čuda nisu laka i nemamo osjećaj da je sve onako kako treba biti.
  Najlakši način da prepoznamo da imamo uvjerenje koje nam ne služi jeste da kažemo na glas ono što želimo. Na primjer "Želim novi auto." Ako naše želje odnosno misli "zapnu" (to je nešto što jednostavno osjetite u glasu, kad smo u nešto sigurni ili nesigurni mijenja se čvrstina glasa) oko problematike tipa- nemam dovoljno novaca za drugi auto ili imam već kredit kako bih sada još i auto mogli otplaćivati ili- ne zaslužujem novi auto ili bilo što slično tome- tada krenite OPĆENITO! Na svijetu ima dovoljno automobila za sve. Auti su tu da olakšaju život. Postoje razni načini da imam auto. Na taj način zaobiđemo naša uvjerenja i polako ih mjenjamo. Snaga misli je ogromna! Pa kad je već ogromna i kad je već imamo u neograničenim količinama- poslužimo se s njom.
   Ja svojoj djeci uporno objašnjavam snagu misli i kreiranja. Najefikasniji način na koji sam im uspjela to objasniti bila je metoda Marise Peer;
Zatvori oči i zamisli da u ruci držiš predivan,sveži, sočan limun. Približi ga ustima i pomiriši njegov predivan miris. sada ga zagrizi i neka su ti usta puna tog divnog sočnog limuna...Tijelo ODMAH počinje lučiti slinu i raditi grimase kiselosti a limuna NEMA u ruci,nije ga nikada niti bilo.To je bilo SAMO naše UVJERENJE da imamo limun u ruci!
Ili još bolja metoda:
  Ustanite i neka stopala gledaju ravno ispred vas. Prst jedne ruke uperite ravno ispred sebe a zatim ga vodite oko sebe (lijeva ruka-u lijevo ili desna ruka u desno) koliko god vam dozvoljava fleksibilnost vaše kralježnice- ali bez da mičete stopala. Zapamtite do kuda je prst došao. Zatim opustite ruku i recite joj;"Možeš ti to bolje!" . Nakon toga ponovite vježbu i pogledajte do kuda je sada ruka došla.
 Mogli biste se iskreno zaprepastiti. A to su "samo" naše misli...