Riječi koje nas usporavaju

Najteže riječi koje nas usporavaju i drže čvrsto na mjestu - nisu niti ogovaranja niti psovke.  To su riječi : ALI, JER i JA TO ZNAM. Iz vlastitog iskustva mogu reći da su to riječi koje nas bacaju u depresiju i ljutnju i osjećaj nemoći. Radi njih ostajemo na niskoj vibraciji. Uvijek iza takvih izjava-dolaze izgovori!
Ja bih htio novi posao ALI....
Ja bih htio napredovati ALI...
Ne mogu dobiti što želim JER....
IZGOVORI. Dnevno nađemo milijun izgovora da opravdamo sadašnje stanje. Da opravdamo to što smo zapeli na nekom području života i ne mičemo se s mjesta. I naravno da nam stiže u život iskustvo koje će opravdati naš ALI i JER.
Moj dobar prijatelj mi često kaže da ja nisam realna. Da ne živim u realnosti. Jer svi mudraci i sve tehnike za razvoj svijesti kažu - budi sada i ovdje. U ovom trenutku.
A u ovom trenutku  ja možda nemam novac na računu. Ili- nemam posao. Ili- nemam partnera. Ili- nemam stan. Ili- nemam auto koji želim.Ili-  nemam...I ja vidim da nemam. Sada, u realnosti - nemam.
A što je uopće sadašnji trenutak? Što je realnost? Što je to- nemati sada?

Realnost je odraz misli i osjećaja i uvjerenja  koje smo PRIJE imali. Sadašnji trenutak nam govori u kojem stanju svijesti smo bili prije. A ono što sada osjećamo i uvjerenja koja sada imamo ćemo prepoznati tek u budućem "sadašnjem trenutku". U nekoj budućoj realnosti. Sutra. Ili za mjesec- dva.

Dakle - realnost je točka u kojoj odlučujemo u kojem smijeru bi mogli ići dalje. Moć sadašnjeg trenutka je promatrati što imamo ovdje i sada. Ako ono što vidimo trenutno u životu nije ono što želimo- očito trebamo nešto mijenjati. A što promijeniti? Vladu? Obitelj? Prijatelje? Posao? Ne. Svoje misli. To što sada vidimo oko sebe je odraz naše vibracije- naših misli koje smo imali jučer.
I onda kreće ono ALI. Ali ja ne mogu utjecati na to što se događa. Ne mogu promijeniti obitelj. Nisam ja  kriv što se teško živi. Jer je vlada kriva. Jer su moji roditelji krivi. Jer je moj šef kriv.
Kako je divno imati krivca i ne preuzeti odgovornost za vlastiti život. Uvijek nam je netko drugi kriv pa zbog toga taj drugi nam je savršeni ALI  i JER. Savršeni izgovor.

Ili- već smo puno čitali o razvoju svijesti. I znamo puno informacija. I tehnika za pomoć i za razvoj- meditacija, disanje, yoga, molitva, afirmacije... I onda čitamo neki tekst ili knjigu  (ovo govorim iz vlastitog iskustva) i kažemo- ja to znam. Ja to znam. To meni nije novost. Ma što ja znam? Jedino što ja znam je da ne znam niti približno dovoljno.

Da li se sjećate kad ste u školi ili na fakultetu učili neko gradivo- pročitate tekst i sve Vam je poznato. A da li taj tekst ZNATE? Znat ćete da znate tek kad ga treba upotrijebiti. U trenucima kad ga treba reproducirati. Što nam vrijedi ako nam je nešto poznato. Kad nam je nešto poznato- to je tuđe znanje. Kad nešto možemo upotrijebiti i koristiti kroz život- to je naše znanje. Naše znanje je ono što koristimo kroz život, a ne ono što smo čuli ili pročitali.

Zato budimo otvoreni- preuzmimo odgovornost za vlastiti život. Ostavimo se traženja krivnje u drugima. Osvijestimo da mi upravljamo našim mislima i našim životima. U svim njegovim segmentima. Ne samo djelomično. Mi stvaramo našu realnost- u potpunosti.

A jedan od načina da shvatimo da IMAMO - je zahvalnost. Za ono što imamo. Za obitelj. Toplu vodu. Struju. TV. Auto. Civilizaciju. Ljude oko sebe. Za znanja koja imamo. I za ona koja nam stižu. Za kruh koji nam je danas na stolu. Za svoj život i iskustva koja smo prošli.