A zašto ti ne dobiješ na lutriji?

 

  Eto- to pitanje sam dobila i mislim da zaslužuje odgovor. Ali prije toga samo mali osvrt na novac kao takav. Većina ljudi smatra da novac ne spada u domenu duhovnosti. Zaista? Pa pokažite mi osviještenog čovjeka koji ne može prehraniti svoju djecu. Ne postoji takav. Ali taj trenutak u kojem možda ne možemo staviti hranu na stol jer nemamo- definitivno budi u nama želju za VJEROM. Da će doći bolje sutra.
Rekao mi je netko da govorim da dobijemo sve što nam treba u životu ."Zašto onda ti ne dobiješ na lutriji? Toliko radiš na svom osvještavanju pa  nisi dobila. Znači da to sve ne funkcionira." Fantastično pitanje. Pa izazov su (problem, kako bi većina rekla)- moja uvjerenja.

Shvatila sam da su moja uvjerenja kao slojevi luka. Jedan sloj maknem i onda dalje kroz životne situacije vidim da imam još tog istog uvjerenja i na nekom drugom životnom području.
Ali jesam- pitala sam se kakva su moja uvjerenja prema lutriji. Evo pitanja koje sam se pitala. Probajte i Vi ISKRENO odgovoriti na njih. Pa će Vam biti jasno zašto još uvijek- niste.

Što bih htjela dobiti na lutriji? 
Najveći iznos.
Da li bih bila jednako sretna sa manjim iznosom? 
Ne. Odnosno- bila bih sretna ali ne toliko. Što znači da je moja dominantna vibracija- NE.
Zašto želim dobiti upravo taj najveći iznos? 
Zato da mogu biti slobodna i neopterećena i zato da mogu živjeti život u punini.
A ovo pitanje me je ujedno dovelo i do dubokog uvjerenja da samo jednom mogu dobiti.
Zašto smatram da ne mogu biti slobodna i živjeti u punini bez najvećeg iznosa?
 Pa ne smatram, ali (sjetite se ovog ALI iz prošlog  posta- "Riječi koje nas usporavaju" - iza ALI uvijek ide neki naš osobni IZGOVOR koji se bazira na našem UVJERENJU da je za nas nešto nemoguće) ako dobijem odmah sve - više se ne moram brinuti (sjetite se onog posta o brizi- duša je mirna i zna da će dobiti sve što je potrebno a ego je taj koji se brine).
A zašto se BRINEM? 
Ne brinem ja, moj ego se brine. Ego je taj koji nas želi zaštititi i osigurati. Ego kalkulira. Ego već unaprijed preračunava koliko treba staviti sa strane za "crne" dane, ego računa koliko će uložiti. Ego, ego,ego. Ego sa svojom potrebom da nas zaštiti- baca nas u strah. Ego već unaprijed zna da će doći "crni" dani.
Pa dobro- ako sam svjesna da ego brine- zašto još uvijek ne riješim to?
Da ALI kad to riješim shvaćam da u stvari mislim da samo jednom mogu nešto dobiti. Otkrivam da je moje uvjerenje da nisam zaslužila. Otkrivam svoj osobni manjak vjere na tom području. Uvjerenje koje mi ne služi.
Kako se zaista osjećam u trenutku kad bih i mogla dobiti? 
Netko će sigurno dobiti- ali ja nisam sigurna da ću to biti baš ja.Moja dominantna vibracija je NE.

Da li ste čuli za ljude koji su dobili na lutriji a u kratkom vremenu - izgubili sve? Jer je njihova dominantna vibracija bila- nisam to zaslužio.
A da li ste čuli za ljude koji nisu dobili na lutriji a imaju SVE? Jer je njihova dominantna vibracija da zaslužuju.

Kad sve to pogledamo vidimo da manjak vjere u Boga, u svemir, u tu višu silu koja nas pokreće - da nas to veže za lutriju. Ne mislim pri tom da ne uplaćujete lutriju. Napravite onako kako osjećate. Napravite onako kako Vas najviše veseli a u skladu sa Božjom voljom, pošteno i obzirno prema sebi i svima oko sebe.
A pri svemu tome imajte na umu da ste već poslali u svemir želju za materijalnom sigurnošću. I ako uporno sav svoj fokus usmjeravate prema lutriji- zatvarate svemiru mogućnost da Vam pomogne i da Vam donese u život sve što Vam treba na nezamislivi broj drugačijih načina.
Naš fokus da jako, jako želimo dobiti na lutriji i da je to jedino što nam može pomoći šalje svemiru znak da nam daje još puno situacija u kojima nešto želimo. Jer naš dominantni osjećaj je da nemamo. Naša duša nam silno želi pomoći ali kako se zakon gravitacije ne može promijeniti tako se niti zakon privlačenja ne može promijeniti. Dobijamo uporno kroz život ono dajemo. Ako dajemo vibraciju nesigurnosti- to dobijamo kroz životna iskustva. Ako dajemo vibraciju sigurnosti - to i dobijamo.

I nemojmo se zatvarati u svoj um. Pomozimo svemiru da nam da ono što na treba. Ne ograničavajmo se fokusima i načinima na koji ćemo dobiti to što nam treba. Naše misli ogrančavaju jer mi ne vidimo sve mogućnosti koje vidi svemir. A vjerujte mi da obično dobijemo što nam treba na najneočekivaniji način. Ne moramo čak niti misliti o tome. Taj dio smo odradili u trenucima kad nam je bilo teško. Na nama je samo da usmjerimo pažnju i fokus na naše osjećaje i da se samo malo potrudimo biti bolji. Ne bolji od drugih. Već bolji od nas samih od jučer. Jer to je jedino što možemo napraviti. Jedino što ima smisla. Biti bolji od jučerašnjeg sebe.

I malo po malo ćemo otvarati ta vrata koja nas vode u mir i sigurnost. Jer sve što trebamo danas - to danas i dobijemo. Pitajte se što nam treba? Da li mi je potreban minus na računu? Očito je potreban ako je tu. Jer on me pokreće da sagledam širu sliku. On me pokreće da vidim svoja uvjerenja i da ih osvjestim i maknem. Jer sve što dobijemo u život- tu je s RAZLOGOM. Nađimo razlog, promijenimo uvjerenje i nećemo samo dobiti pozitivni saldo na tekućem računu već i ono najvažnije. Onaj duboki unutarnji mir i znanje da je sve u redu. Da smo sigurni i voljeni.